Težak je tjedan iz nas dragi prijatelji. Potres je poharao veliki dio Sisačke biskupije,a poharao je i ostale dijelove naše Domovine. Na žalost bilo je i ljudskih žrtava.I teško je radi srušenih i izgubljenih domova,ali ljudski život ništa ne može nadoknaditi. Nevolja je pogodila i naš narod u Bosni i Hercegovini gdje je osmero mladih iz posuškog kraja izgubilo život dočekujući novu godinu. I mnogi se pitaju zašto ovakve nevolje pogađaju ljudski rod. Ružno je bilo pročitati jedan naslov iz dnevnih novina u BiH koji glasi: Zašto Bože? Kao da je Bog kriv za svaku nevolju koja se dogodi na Zemlji. Teško je naći riječi utjehe roditeljima koji su izgubili svoju djecu. Pred bijelim lijesovima te riječi kao da se gube u prostoru. Jer djece više nema. Kao da se na našu mladež okomilo zlo svega svijeta. I lani iza nove godine poginulo je četvero mladih u Osjeku, pa ljetos kraj Vinkovaca isto četvero…..sigurno ima toga još ali čovjek jednostavno zaboravi. Koliko li je mladih poginulo u ratu?! A tek iseljavanje. Bog dragi zna hoće li se naša Domovina ikada demografski oporaviti ili svjedočimo vremenima u kojima naš narod ide prema svojem nestanku. Tema je to za vlasti naše zemlje za koje nas je red moliti Boga da prepoznaju ovo presudno vrijeme i donesu prave odluke koje će voditi napretku našeg naroda.
Prvo čitanje nam danas govori o mudrosti. “Mudrost se Božja nastani posred izabranog naroda”. Poruka je to prvog čitanja. Koliko mi težimo tome da bi bili izabrani narod Božji?
Gledajući svakodnevno oko nas ne bi baš rekli da nam je to kao narodu na prvom mjestu. Naše ponašanje i često podržavanje protubožjih zakona kao i onih koji ih donose sigurno ne doprinose tome da postanemo izabrani Božji narod. Znate,Bog svakodnevno kuca na vrata naših srdaca. Prepoznajemo li mi to ili smo kao Židovi koji ne prepoznaše Onoga koji im dođe,već Ga osudiše i raspeše na križ. K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše,kaže današnje Evanđelje. Dičimo se svojim kršćanstvom,svojom vjerom. Međutim,kakva je ona u stvarnosti. Ne živeći tu svoju vjeru postajemo kao i oni koji ne vjeruju. Po čemu se onda razlikujemo od ateista? Po krsnom listu? Pa mnogi ga ateisti imaju. Staljin,jedan od najvećih zločinaca i progonitelja vjere pohađao je čak sjemenište u Gruziji. Skoro završio kao svećenik. Ali očito nije istinski prepoznao Riječ. Ili su mu je prenijeli na krivi način. Naša kršćanska dužnost je živjeti kao kršćani i vjernici. Dužnost naših duhovnih pastira jest navještati Riječ pa to se svidilo društvu ili ne. Samo tako možemo ići prema cilju da postanemo Božji narod. Dragi prijatelji,ako vjeru ne živite,ona se pomalo “hladi”. Postajemo ravnodušni prema događajima u društvu i Crkvi i puštamo da nas voda nosi. Zato dragi prijetelji otvorite svoja srca Riječi, otvorite vrata Kristu i ne bojte se. Poruka iz Evanđelja glasi: “A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja”. Ne dajte da se u vama ugasi žar vjere. Budite živi kršćani ,a ne kršćani samo na papiru.
Napominjemo da još traje prikupljanje u našem Domu do srijede za potrebite koji su pogođeni potresom. Hvala svima. Mir vam i dobro!