Svaki čovjek u svojem životu ima neke naume. Ma u kakvom se položaju nalazio ti mu naumi lete kroz misli. Bolestan misli o zdravlju, siromašan sanja bolji život, sužanj sanja slobodu……mnoštvo je primjera. Očekivanja su u ljudi mogli bismo reći stalna. Trenutno svi imaju velika očekivanja od naših rukometaša kojima vrijedi čestitati na uspjehu. Međutim , ispada da najveća razočarenja budu rezultat neostvarenih očekivanja. Bilo prema ljudima bilo prema događajima. Mnogi su naprimjer razočarani rezultatom nedavnih izbora i ne kriju svoju ogorčenost. Ali to nije ništa u usporedbi sa razočarenjem koji neki dožive od ljudi,često i od bliskih osoba,prijatelja. Pa i članova obitelji. Zanimljivi su razlozi koji dovedu do tih razočarenja. Jedno od tih razloga jest očekivati da oni budu ono što vi želite od njih. Ili očekivati da se u svemu slože s vama. Možda tu spada i očekivanje da vas poštuju. I zbog tih svih očekivanja javlja se razočarenje kao što smo gore naveli. Međutim koliko često kod tih svih razočarenja sami sebi postavimo pitanje kako je do toga došlo. Kako će mene netko poštivati ako ja na primjer ne poštujem sam sebe?! Ili zašto zamjeram drugome što drugačije misli ili ima drugačije uvjerenje od mojega?! Zar je moje uvjerenje samo ispravno? Zašto se ja ne bih promjenio?
Ma znate dragi prijatelji, snaga čovjekova je u duhu, ne u mišićima. Ta snaga leži u vjeri i povjerenju u sebe samoga i spremnosti da djelujete u svojoj okolini. Da svjedočite to što vjerujete. Današnji pripjev u psalmu veli: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju! Vrše li današnji kršćani volju Božju ili se povinjuju svijetu da bi mu se svidjeli?! U ovom današnjem svijetu koji vas pokušava uvjeriti da volite svakoga,da se svakome morate svidjeti, najteža bitka koju ćete ikada morati voditi i dobiti jest bitka da budete ono što jeste. Da zadržite svoja kršćanska uvjerenja. Da ih se ne odričete. I to sada nije lako,a u budućnosti će biti još teže. I dok se budete borili, neće vas svi voljeti. Nekada će vam ljudi davati nadimke jer ste „drugačiji“. Danas su nadimci kao staromodan,klerofašist,katotaliban i slično postali sasvim normalni. Vidjeli smo to kroz zadnjih par godina kada su se pravi vjernici na čelu sa svojim pastirima borili protiv donošenja nekih zakona i konvencija koje su donijele osobe koje se nazivaju vjernicima,a vjernici su samo na papiru.
Ali zato vjernik treba biti ponosan. Nemojte dragi prijatelji zaboraviti svoju vrijednost. Vi ste sol zemlje. Jer kao što smo čuli u čitanjima koje veli: Pravdu ću tvoju naviještat u zboru velikom i usta svojih zatvoriti neću, Gospodine, sve ti je znano. Pravi vjernik mora biti na tragu svetog Ivana kojeg smo čuli gdje veli: Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta! Tog Jaganjca trebamo slijediti u svakom trenutku. I kad je zgodno i kad je nezgodno. Jer izdaja je strašna stvar u ljudskim mjerilima. I teško se prašta. A kakva je tek izdaja Boga? To ne možemo niti zamisliti. Hoće li biti oproštena? To prepuštamo Božjem milosrđu. Ali treba upamtiti da je Bog dobar otac,ali pravedan sudac!
Mir vam i dobro!