U svim događajima u našem životu treba imati mjeru. Kada čovjek izgubi osjećaj za mjeru,mnoge se stvari otmu nadzoru. Poneke na žalost i znaju loše završiti. Mnoštvo je primjera takvih događaja,sportski uspjesi, dobici u igrama na sreću,razne proslave,bilo obiteljske bilo društvene…i kada dođe do smirenja,kada splasne oduševljenje,čovjek se vrati u stvarnost i može samo plakati nad svojim postupkom ili štetom koju je njegov nepromišljeni postupak učinio. Ali kasno biva to njegovo kukanje. Vrijeme se ne može vratiti. Iako bi to mnogi htjeli. Ovo razmišljanje povezujemo sa središnjom porukom čitanja ove nedjelje koja glasi: Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko! Ma vidi ti to,o čemu ovi sad govore,reći će mnogi. Pa mi smo se obratili ima više od trinaest stoljeća. Ustvari naši preci,ali mi baštinimo njihove postupke. Pa zašto onda živite kao pogani ili nevjernici,mogli bismo uzvratiti! I sigurno je da bi svatko imao dobre činjenice sa kojima bi baratao u ovoj raspravi. Ali mnoge činjenice nam kao vjernicima ne idu u prilog:psovka,recimo. Kako netko tko za sebe veli da je vjernik može psovati Boga i svece. Ide li to jedno sa drugim? Rad nedjeljom! Izjašnjavamo se vjernicima, govorimo kako nam je Bog na prvome mjestu, a onda hrlimo nedjeljom raditi,u poljima, trgovinama….ili svojim postupcima podržavamo taj rad. Zašto vjernik uopće mora nedjeljom kupovati?! A gdje su druge stvari: rastave braka, podržavanje raznih grešnih zajednica, ubojstvo nerođenih,krađe i prevare,uskrate prava radniku na zarađenu plaću,davanje povjerenja ili glasanje za one koji se u javnom životu zalažu za vrijednost protivne kršćanskome moralu i učenju….mogli bismo nastaviti niz u nedogled. Znate, nije baš poželjno pisati o ovakvim stvarima danas. Mnogi ne vole čuti kada im se kaže istina. Za svoje postupke traže stotine izgovora ili opravdanja. I krivo gledaju na opomene koje čuju. Kao da žele tišinu! Da se ne bi uznemirivala nečija savjest. Ma dragi ljudi, mi sigurno ne sanjamo svi jednako kada spavamo,i to nikome ne smeta,jer je muk i tišina,ali kada se čovjek probudi i izgovori svoje misli i snove koji su ispravni i možda odudaraju od modernog razmišljanja,onda nailazi na osudu. Mnogima to smeta.

Došla je druga nedjelja došašća, a s njom i paljenje druge svijeće na adventskom vijencu

Sveti Ivan kojeg smo slušali u današnjem Evanđelju nije mario za takve stvari. Znao je da je na ispravnom putu i stalno je upozoravao narod da se mora popraviti i obratiti. Nije se on libio prozvati ni uglednike tadašnjeg društva, tadašnje političare koji su se kitili titulom kraljeva ili su bili upravitelji pojedinih mjesta ili pokrajina. Bog mu je bio na prvome mjestu. Trudio se svoju ulogu odigrati kako treba. Slikovito rečeno,biti pravi pastir povjerenom stadu,a ne tek jedna ovca koja to stado vodi. Jer to stado onda sigurno nema pravo vodstvo. Tko je u današnjem društvu najnapadaniji? Pa Crkva i njeni pastiri koji se još uvijek usude govoriti o ovakvim stvarima. Iako su na žalost neki zašutjeli. Pali su pred laskanjem vlastodržaca. Pred njihovim darovima. Pred prijetnjama osude i omalovažavanja! Napadaju se glasila i portali koji zastupaju vjernička stajališta. Ljudima se zna priprjetiti da slučajno ne bi svojim postupkom javno podržali takva glasila ili stranice. I mnogi popuštaju pred modernim Herodima, Jer njihov“lajk“ može značiti gubitak privilegija, gubitak ugleda u društvu tih modernih Heroda koje nije briga puno za Boga i Njegov nauk. I žele poslušnike da bi ih slijedili u njihovom putu u bezdan. U zaborav. Jer im je lakše kada na padaju sami. Ne vole takvi glas u pustinji koji viče, ne vole takvi zvono koje ih zove nedjeljom i svecom na svetu misu. Svim silama žele ušutkati savjest u sebi. Žele uništiti Boga u čovjeku da bi lakše zavladali. E ali uzalud im trud. Bog će se uvijek pobrinuti da u Crkvi i narodu bude „Ivana“ koji će vjernike pripremiti za Njegov dolazak. A onima koji to žele spriječiti,kao i njihovim sljedbenicima slijedi „oganj neugasivi“ kako veli konac današnjeg Evanđelja. A ti dragi čitatelju izaberi! Jer lijepa je ona Grašina pjesma koja veli;ostat ću uvijek isti,nikad se neću mijenjat“ ako govori o našem vjerničkom usmjerenju i slijeđenju Božjih zakona. Ali ako pjeva o nečem drugom onda nije dobro. Jer lako se praviti pametan pa pokušati mijenjati svijet, što ponekad i nije loše,ali budi mudar i pokušaj promijeniti sebe na bolje. Mir vam i dobro.