Evo nas u drugoj nedjelji Došašća. Danas je ujedno i sveti Nikola pa čestitamo svima onima u našoj župi koji slave svetog Nikolu kao svog obiteljskog zaštitnika. Njima i njihovim gostima za obiteljskim stolom želimo lijepu i ugodnu proslavu. Na žalost zbog ovih mjera koje su ponekad nelogične,izostao je posjet svetog Nikole djeci u crkvi. Tako da i naši najmlađi osjećaju nevolju ove epidemije. Ali nadoknadit ćemo to dogodine ako Bog da.
Danas je bilo krštenje četvrtog djeteta iz obitelji Prusac. Malog Luke. Čestitamo roditeljima,Liberanu i Barbari i dao Bog još više ovakvih obitelji u našem narodu. Prigodne čestitke i pokloni stigli su iz nadbiskupije,a darivanju i čestitkama se pridružila i udruga HKZ “MI” naše župe.
Druga je nedjelja Došašća i približava nam se Božić pomalo. Jeste primjetili da je sve nekako tiše,mirnije nego proteklih godina. Nema one užurbanosti,trgovanja i bučnih “advenata” po našim gradovima koji su često pretjerivali u slavljima ovih dana. Možda se neki neće složiti,ali ovo će izgleda biti baš onakav Advent kakav bi trebao i biti. Tiha priprava za Božić. Jer Božić je vrijeme duhovnog,a i svjetovnog iskazivanja radosti proslave rođendana našeg Spasitelja. Iako postoje naznake da bi nam radost Božića mogla biti pomućena raznim ograničenjima i zabranama, mi se nadamo de će biti hrabrosti oduprijeti se takvim nastojanjima i da ćemo Božić proslaviti s pjesmom u našim crkvama. Proslava Božića nije samo blještavilo svjetiljki i kićenje borova,već je to i mogli bismo reći kićenje i čišćenja naših srdaca,naše duše od svakih nečistoća grijeha. Čitanja danas govore o pripremama,o ravnanju staza kao pripremi za dolazak Spasitelja. Kada u neki grad ili selo dolazi netko od državnih poglavara,sve se priprema,sve mora biti u redu. Jer dolazi netko s vrha. Zašto se tako vjernici ne ponašaju prema svome “vrhovnom poglavaru”. Često zanemarujemo ono duhovno na račun svjetovnog. Koliko će vjernika pristupiti svetim sakramentima ovoga Božića? Možda dvadest ili trideset posto. Gdje su ostali? Znate,čini se ponekad da izgledamo ili ličimo na čovjeka koji teško hoda i šepa na obadvije noge. Pomoć mu je pred nosom,ali on je ne želi prihvatiti,već nastavlja šepati dok ne padne skroz bez nade u podizanje. Zašto smo takvi i što nas to spriječava da budemo istinski vjernici. Nedostatak hrabrosti,svijet oko nas, životne okolnosti…..Čovjek će naći stotine izgovora sebi pokušavajući se utješiti. Ali Bogu se ne može pobjeći. On čita srca. Mnogima je izgovor u ovom vremenu navodna gužva u crkvama. Mogućnost zaraze. A u isto vrijeme odlaze u kazališta, kina, društvena događanja, trgovačke centre, tramvaji i autobusi puni ljudi….Tamo nema mogućnosti zaraze? To je potreba! Ma dajte. Znate,ovo je vrijeme u kojem su mnoge maske pale iako ih većina nosi radi nekakve zaštite. Kada prođe ovo olujno i burno vrijeme ludila, ostati će da slikovito kažemo samo oni kojima su žile duboko posađene,koji nisu dopustili da ih pometu tako da ih njihovo mjesto gdje su bili više ne pozna. Zato dragi prijatelji pokažite tu vašu vjerničku hrabrost. Hrabrost Ivana Krstitelja iz današnjeg Evanđelja,razmišljajte svojom glavom i ne dajte se pomesti. Budite hrast koji se ne da iščupati. Budite vjernici. Vrijeme je! Mir vam i dobro!
