U drugoj smo korizmenoj nedjelji. Ove nedjelje naša djeca su predvodila pobožnost puta križa u našoj župi. Koliko je čovjek današnjice,vjernik,katolik, spreman na izazove koje pred njega stavlja društvo i okolina? Živi li današnji vjernik svoju vjeru ili se prepušta struji da ga nosi? Kakvu poruku šalje okolini koja na njega gleda kao na vjernika? Pitanja su to na koja bi mnogi dala različite odgovore,ovisi o kome bi se radilo. Naravno,ako se radi o nama samima,odgovori bi bili potvrdni. Ta tko bi za sebe rekao da ne živoi po vjeri?! Ali jeli to zavaravanje pošteno prema sebi i drugima? Bogu to nije bitno,On svakako znade istinu. Njega se prevariti ne može. Teme su ovo koje bismo mogli povezati sa današnjim čitanjima. U njima se spominje promjena i preobraženje. U prvom čitanju vidimo kako Bog poziva Abrama da napusti svoj zavičaj,svoj način života i sve poznato i krene u drugu zemlju,u nepoznato. I Bog mu daje obećanje da će biti uz njega. Abram vjeruje Bogu,stavlja svoju budućnost u Njegove ruke i kreće u promjenu. Koliko bi nas bilo spremno prihvatiti ovakvu ponudu? Ostaviti sigurnost i uputiti se u nepoznato. Teško. Jer današnji čovjek,vjernik teško se mijenja. Mnoštvo primjera oko nas svjedoči o tome. Iako nas Bog poziva preko Crkve na promjene,teško da se vidi bilo kakav napredak. Grijesi su u našem životu i dalje prisutni u velikoj mjeri. Psovka,kletve,pobačaj,rastave braka….samo su dio nereda u našim životima.Zašto je čovjeku teško ostaviti se grijeha? Zašto mu je teško prestati slijediti onoga tko taj grijeh promiče? Mnogi će na ovo odmahnuti rukom. Reći će da su oni dobri kakvih ima. Ali promjena počinje od tebe čovječe. Zamislite da svi započnemo promjene od sebe samih. Ne gledajući drugoga. I sigurno bi Hrvatska bila sretnije mjesto za život. Jer bi svojom osobnom promjenom promijenili i društvo u kojem živimo. Tada sigurno ne bi vladali oni koji donose zakone protivne Bogu,koji podržavaju pobačaj,rodnu ideologiju uvučenu u naše društvo kroz razne konvencije,nastranosti koje se pokušavaju izjednačiti sa brakom…..Ali u tom pokušaju promjene dolazi do izražaja naša sebičnost. Neka bude meni dobro,a za društvo i Boga me nije briga. I onda se ode na primjer na biralište i bira ljude prema interesu. Jer mi je ovaj zaposlio sina ili kćer, dao mi mirovinu, koga briga za to što je on nije baš Bogu po guštu,glavno da sam ja zadovoljan. I onda zadovoljni iza toga odemo na svetu misu. Dođemo pred lice Božje u Njegov hram puni licemjerja. A bilo bi bolje da smo otišli pred ogledalo i pogledali sebe u oči pitajući se što smo učinili.
Ovo je samo jedan primjer kako vjernik pada na ispitu i odijeljuje se pomalo od Boga. Da je ovo istina svjedočit će i ovaj tekst na kraju dana. Jer će izostati „lajkovi“ da se pojedinci ne bi nekome zamjerili. Jer ih se prati što čitaju i „lajkaju“. Da se razumijemo,nisu nama ti lajkovi niti bitni,jer je važniji Božji „lajk“ od ljudskoga. Iz ovoga je očito da imamo problem sami sa sobom koji ne možemo riješiti bez Božje pomoći. Zato bi bilo lijepo prije svakog postupka promisliti jeli taj moj postupak u skladu sa vjerom na koju se pozivam ili sam vjernik samo za javnost. Ali to ostavljamo svakome za vlastitu savjest. Promjenom načina života koji vjernik uskladi sa Božjom riječi dolazi i do preobraženja. O Isusovu preobraženju smo slušali u evanđelju. Apostolima se toliko svidjelo biti sa Isusom da su htjeli tu ostati. Odijeljeni od svijeta i briga. Ali bez muke nema nauke, treba se potruditi da bi se preobrazili. Iz gore navedenog teksta se vidi da je to teško ali nije nemoguće. Dakle, mnogi od nas se umore u nastojanjima kako bi promijenili druge. Ali kao što smo gore naveli,treba početi od sebe i postaviti sebi pitanje: Što sam spreman učiniti da se dogodi promjena,i što ja kod sebe trebam mijenjati? Nije lako,ali poslovica veli da je lako u dobru dobar biti,ali se na muci poznaju junaci. I lijepo je biti Kristov kad je dobro, ali kad zagusti jesmo li spremni pomoći Isusu nositi križ ili okrenemo glavu i tražimo lakši put izdajući Onoga koji je život dao za mene. Sa ovim mislima želimo vam mir i dobro!