Lijepo je jutros bilo vidjeti popunjenu našu župnu crkvu. Zašto ovako ne može biti svake nedjelje? Što to spriječava vjernika katolika da izvrši svoju obvezu i bude praktični i istinski katolik? Mnogi su razlozi,reći će neki. Obveze,posao. Epidemija……Zar čovjek ne može odvojiti sat vremena za Boga? Samo jedan sat! Zar epidemija ne vlada i u trgovačkim centrima, restoranima, koncertima i zabavama? Ponekad se čovjeku čini da ponašanje nas vjernika nema logike. Kao da smo vjernici,a ne vjerujemo u snagu Božju.
»Već mi je svega dosta, Gospodine!“ Koliko smo puta izgovorili ovu rečenicu? Sveti Ilija je izgovara Bogu u današnjem čitanju. Dojadilo mu prorokovati i tumačiti Riječ Božju jer uspjeha skoro pa nije bilo. Ali Bog ima plan. Kako sa svetim Ilijom,tako i sa svakim od nas. Kušnje u našem životu su često teške. Sa ljudskog stajališta možda nedokučive i nerazumne. Ali rijetko će ljudi priznati da su mnoge nevolje plod njihovih grešaka. Najlakše je okrivite nekoga drugoga. Boga na primjer. Sveti Pavao uočava ovu ljudsku osobinu i poziva nas da ne žalostimo Boga našim ponašanjem. Ukoliko smo Kristovi onda bi Krista trebali nasljedovati i u našem životu: Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. To je način na koji bi trebali mi kršćani živjeti. A koliko nas tako živi? Jako malo. Zato i Isus ustanovljava svetu Crkvu da nam bude poveznica za život vječni. Da nam Crkva bude vrata kroz koja ćemo ući u susret Bogu kada završi naš ovozemaljski put. Ali mnogi to niječu, mrmljaju. Tako često čujemo riječi; Ja sam vjernik,vjerujem u Boga,ali ne vjerujem u Crkvu! Što će meni svećenici,Crkva i biskupi,ja imam svoj osobni odnos sa Bogom! Teške su ovo riječi za vjernike. Ovim razmišljanjem negiraju Božji plan spasenja, negiraju Isusa i njegov naum da preko apostola na početku i sada preko Crkve omogući spasenje svima koji to iskreno žele. Isus danas takvima progovara; „Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« Pametnome dovoljno. Možemo li mi kao kršćani,katolici poslušati ove Isusove riječi,ili će nam mnogi drugi razlozi u životu biti bitniji od spasenja vlastite duše? Mir vam i dobro!