Na početku današnjeg razmišljanja najprije čestitamo našim lađarima I lađaricama što su i ove godine svojim zalaganjem i trudom pronijeli glas našeg lijepog mjesta širom Domovine i svijeta. Hvala i svima koji su stvorili lijep ugođaj za vrijeme prolaska lađa rijekom kroz naše selo. Bilo je lijepo i veličanstveno. Također čestitke pobjednicima iz Zagreba koji su izveslali svoju pobjedu,a čestitamo i momčadi iz Stabline koji pobjedu dijele sa njima zaradivši je odlukom sudaca poslije završene trke. Treći su stigli momci iz župe svetog Ilije iz Metkovića kojima također čestitamo. Drugoga mjesta ove godine nema. Za mnoge dvojbena odluka sudaca. Ali to ostavljamo ljudima koji su nadležni za ovaj događaj.
Zanimljivo je da ovogodišnju utrku lađara možemo usporediti sa nedjeljnim Evanđeljem. I to ne samo zato jer se oba događaja odvijaju na vodi. Ima tu I druga poveznica. Čovjek današnjice za mnoge stvari koje se dogode u prirodi ili oko njega traži objašnjenje. Ne vjeruje ,ili sve manje vjeruje u čuda. Želi sve objasniti zdravorazumski. Jer često samo vjeruje ono što svojim očima vidi. U Evanđelju su apostoli iz lađe vidjeli Isusa kako hoda po vodi. Zdrav im razum govori da je to nemoguće. Iako su već dulje vrijeme proboravili sa Isusom i vidjeli Njegova čuda,vidjevši ga ovaj put gdje hoda po vodi piomislili su da je utvara. I tu nastupa Petar. Koji se obraća Isusu i postavlja mu uvjet. Vjerovat ću da si to ti Isuse samo ako učiniš da i ja mogu doći po vodi do Tebe. I Isus ga poziva. I sve je dobro,Petar hodi po vodi sve dok ne posumnja. I čim se javi sumnja,odmah nered. Počinje tonuti. I Isus ga spašava i uvodi u lađu. Tada prestane vjetar. Zdrav razum i njhove oči svjedočile su događaju. Mi smo također sinoć na utrki lađa svjedočili završnici ulaska u cilj. Međutim odluka je drugačija. Dakle,mnoštvo je primjera da nije sve onako kako se čini na prvi pogled. Čovjek često popusti pred nekom logikom koja nema puno dodira sa vjerom. Nije tome imuna ni Crkva dvadeset prvog stoljeća. Čisti dokaz je ova epidemija corone koja je i Crkvu i vjernike stavila na veliku kušnju i poljuljala vjeru pojedinih do te mjere da su više vjerovali ljudima nego Bogu. Blagoslovljena voda je na primjer dobra u dobra vremena, otklanje zlo i blagoslivlja onoga koji je prima. Ali u vrijeme corone ona postaje mogući mogući izvor zaraze. Gdje je tu nestala vjera u Božju moć nad svime pa i coronom. Prestrašno je bilo slušati odluku biskupa nadležnog za Lurd koji zabranjuje korištenje izvora na kojem su mnogi ozdravili zbog moguće zaraze virusom. Ista stvar je i sa samim Tijelom koje blagujemo na svetim misama. Događa nam se to jer u današnjem životu naše razmišljanje gubi pomalo vezu sa Bogom. Svijet nas mijenja dragi prijatelji. Umjesto da bude obrnuto. Mi vjernici bi trebali mijenjati taj svijet. Da pokažemo da je vjera u Trojedinog Boga jedina ispravna. Ali na žalost ponašanje nam nije puno odudaralo od ostalih vjerovanja i sljedbi na Zemlji. Vjera je potpuno ustuknula pred čovjekovim”zdravim razumom”. Kao i kod Petra. Utvara zvana corona je poljuljala vjeru mnogih. Tonemo kao Petar. Ali Isus nam pruža ruku. Uvijek je tu kad nam treba samo Ga puno puta ne vidimo. Dajmo Mu zato ruku,da nas ponovno podigne povrh vode,da ne potonemo. Neka nam ovo iskustvo sa epidemijom bude škola da nam se nikada više ne dogodi da svijet upravlja sa nama i našom vjerom. Da budemo Isusova Crkva, Isusovi učenici u pravom smislu. U svakom kutku našeg života i zanimanja kojeg obavljamo. Samo na taj način mi ćemo upravljati i mijenjati svijet,a ne da taj svijet mijenja nas i našu vjeru. Mir vam i dobro!