Štrajk ili obustava rada označava kolektivnu obustavu radnih aktivnosti dok se ne ispune određeni zahtjevi stranke u radnom sporu koja je organizirala taj isti štrajk.Evo smo svjedoci obustave rada prosvjetnih radnika u cijeloj Hrvatskoj. To je postupak na koji se nije lako odlučiti. Ima on svojih nedostataka. U ovom slučaju su tu izgubljeni sati. I mnogi se učitelji toga boje. I ne sudjeluju u ovoj obustavi rada. Poneki gledaju vlastiti interes. Ali kada sve završi i kada dobiju veća prava treba imati srca pogledati svojim kolegama u oči koji su taj štrajk iznijeli na svojim plećima.. Ali to je njihov problem u koji nećemo ulaziti.

Dakle,voda je očito došla do grla i nije se moglo dalje. Biti učitelj i nastavnik je vrlo časno i odgovorno zanimanje. Učitelj u jednom dijelu nadopunjuje odgoj djeteta. Zato bi svaki roditelj i htio da školski odgoj odražava njegova vrijednosna stajališta. Nije lako danas biti učitelj i nastavnik. Vidimo to iz svakodnevnih primjera po našim školama. I kao da se nitko sa tim poteškoćama ne želi uhvatiti u koštac. Poštovanje starijih je spalo na niske grane. Autoritet kao da i ne postoji. Stega je u današnje vrijeme skoro pa nepoželjna riječ. Sa svim tim se bore naši učitelji i nastavnici.

A što Crkva veli o obustavi rada? Treba li ga podržati i kako se vjernik treba odnositi prema toj pojavi? Crkva se oduvijek bavila zaštitom čovjeka, pa time i radnika. Kako je podržavala radnike, te na kojim temeljima čini to i danas, pokazuju brojni dokumenti u proteklih stotinjak godina. Evo samo nekih koji bi mogli biti zanimljivi nama u Hrvatskoj. Papa Lav XIII. enciklikom „Rerum novarum“ 1891. godine je istaknuo potrebu za poboljšanjem položaja radnika, jer, kako piše Lav XIII., „upravo je njihov položaj, bez njihove krivnje, najvećim dijelom bijedan i nevoljan.“ Dakle skoro u isto vrijeme kada su u Čikagu izbili radnički nemiri gdje su vlasti ubijale radnike,Crkva staje na strane radničke klase. Nećemo mi sada ovdje citirati cijelu encikliku,jer koga zanima može je pronaći. Devedesetak godina kasnije Ivan Pavao II,svetac naših dana također objavljuje encikliku „Laborem exercens“ nastavljajući govor o radu. U njoj čitamo i razloge zašto nastaje sukob između „svijeta kapitala“ i „svijeta rada“, tj. „između uske, ali vrlo moćne grupe poduzetnika, vlasnika ili gospodara sredstava proizvodnje i velikog mnoštva ljudi koji su bili lišeni tih sredstava, te su u procesu rada sudjelovali jedino svojim radom. A majka svih ovih nastojanja Crkve za pravdom jest sedma Božja zapovjed „NE UKRADI“. Nadopunila je nju Crkva sa svojom zapovijedi o grijehu koji vapi Bogu u Nebo. A to je tlačenje ubogih i siromaha i zadržavanje radničke plaće. Vidite kako je lako stići u pakao dragi prijatelji. Može se to na mnogo načina. Zato Katekizam Katoličke Crkve detaljno opisuje pravo i odnos prema radniku. Kaže Katekizam: „Odgovorni za poduzeće snose pred društvom ekonomsku i ekološku odgovornost za svoje radnje. Oni su dužni uzimati u obzir dobro osobâ, a ne samo povišenje dobitaka… Već prema prilikama, društvo mora sa svoje strane pomoći građanima da si priskrbe rad i zaposlenje. Pravedna plaća zakonit je plod rada. Uskraćivati je ili zadržavati moze biti velika nepravda.“ „Nepravedno je ne plaćati ustanovama socijalnog osiguranja prinose određene od zakonitih vlasti.“ Ovome ćemo nadodati i stajalište Crkve u Hrvata i naših biskupa okupljenih u komisiji „Iustitia et pax“ koji su u više navrata pisali i upozoravali na nepravdu prema radniku u našem društvu. Od rada nedjeljom do uskrate plaća.

Dakle da zaključimo ovu temu riječima svetog Ivana Pavla II: Katolički društveni nauk priznaje tu metodu(štrajk) kao zakonitu, uz dužne uvjete i u pravednim granicama. Što se toga tiče, radnici bi već morali sebi osigurati pravo na štrajk, a da ne budu osobno kažnjavani što u njemu sudjeluju.“ I Katekizam veli: „Štrajk je moralno opravdan kad se pokaze kao neizbježn ili barem nužno sredstvo, u vidu srazmjerne koristi. Postaje moralno neprihvatljiv kad je praćen nasiljem, ili ako mu se pridaju ciljevi koji nisu izravno povezani s uvjetima rada ili su protivni općem dobru.“ Ma na kraju krajeva Bog je svojeg Sina Isusa Krista poslao na ovaj svijet da odraste u radničkoj obitelji. Mogao je on Isusa smjestiti u obitelj nekih učenjaka ili rabina. Ali je izabrao svetog Josipa. Radnika. Toliko Bog cijeni rad ljudskih ruku. U koje sigurno spada i odgoj djece. Eto dragi prijatelji. Na kraju je sve jasno. Svaki je vjernik dužan podržati radnika koji traži svoje pravo. I ovim putem zato dajemo punu podršku našim učiteljima u njihovoj borbi za svoja prava.

Da ostali slijede njihov primjer i da se poslušaju poruke papa i naših biskupa sa oltara sigurno bi se u ovom društvu nešto pokrenulo na bolje. Mir vam i dobro!