Ponekad se čovjek probudi sa čudnim mislima: Ima li smisla njegov trud? Zašto se uopće truditi kada sav taj trud pada u vodu? Eto jučer nam je bio lijep i sunčan dan. I čovjek se odmah ljepše osjeća,izišlo se vani u šetnju,zemljoradnici su pohrlili na njive,domaćice rastvorile svoje domove….i na tren se zaborave nevolje ili okruženje u kojem živiš. Ali ne lezi vraže,čim upališ televiziju ili internet portale,vratiš se u stvarnost. I jutros se probudiš u mislima: Što danas napisati u našem nedjeljnom osvrtu? Kako pisati o Božjoj riječi kada je jučer izgubljeno pet ljudskih života? Kako spominjati mir i spokoj kada ljudi na svojem radnom mjestu bivaju napadnuti bombom i to od strane osobe koja je rušila ovu državu. Srbin po narodnosti,čiju narodnost u ovakvim slučajevima nije lijepo spominjati. Da ne bi ispali mrzitelji drugih i drugačijih. Ma ljudi moji,složili se vi ili ne,mi moramo priznati da živimo u društvu poremećenih vrijednosti. Dok ljudi u Sisačkoj biskupiji žive u nemogućim uvjetima zbog potresa,naši vrli zastupnici odgađaju donošenje zakona koji bi omogućili obnovu njihovih domova. I nitko da popusti,niti vladajući niti oporba. A zašto bi? Ta njihovi su domovi čitavi,a primanja sigurna. U jednom slavonskom gradu samo pukom srećom izgjegnuta otmica djece od strane bolesne osobe,pedofil je izgleda. U drugom dijelu naše domovine optužba za pokušaj trgovanja utjecajem od strane političara. I to samo u ovom tjednu!?
Hajde sada,tko još od vas misli da živimo u društvu prožetom kršćanskim vrijednostima? Možda na papiru,ali pričamo o stvarnosti dragi ljudi. Braniteljima se niječu njihove zasluge i to od onih koji su rat proveli daleko u udobnim foteljama, od osoba koje su bile u JNA i kada je Hrvatska krvarila. Od osobe čiji je roditelj sudjelovao u osudi bl.Stepinca. Od čovjeka koji svoju narodnost pretvara u monetu za trgovinu. U takvome mi društvu živimo. To su činjenice. I činjenice su također da vjernici-kršćani postaju manjina u Hrvatskoj. Sumnjate? Ozakonjeno ubojstvo djece prije rođenja, ozakonjene istospolne zajednice sa udomljavanjem djece, Istanbulska konvencija…..sve kršćanski zakoni,zar ne? A slijedi nam zakon o eutanaziji, izjednačavanje braka sa grešnim zajednicama i usvajanje djece od takvih zajednica,promjena školskih programa,i još toga…….Sumnjate i u to? Naša Domovina je na koljenima.osiromašena ovom epidemijom. A dobila je novce iz tvorevine zajednica država koje nijekaju Boga, koje nisu u svoj Ustav željele staviti kršćanstvo. To su Judine škude koje će nas koštati. I to skupo. Živi bili pa vidjeli. Ima li nade,postoji li rješenje? Naravno da ima! Rješenje je jednostavno. Povratak Bogu i vraćanje vrijednostima učiteljstva koje promiče Crkva. Našem društvu trebaju hrabri kršćani. Zašto ne možemo biti kao naši djedovi i bake,kao naši očevi i majke. Oni su u bezbožnom sustavu unatoč prijetnjama i ubojstvima ostali vjerni Kristu. Nisu dopustili da vjeru uguše,da crkve budu zatvorene. A mi,njihovi nasljednici smo potpisali kapitulaciju odmah i predali se bez ispaljenog metka proljetos. Uskrs,najveći blagdan naše vjere na kojem se ona i temelji proslavili smo van naših crkava. Poraz je to za nas,a veličanstvena pobjeda neprijatelja kršćanstva. Iz današnjega evanđelja vidimo da se đavao nije bojao naučitelja u sinagogi, nego Isusa koji je došao navjestiti kraljevstvo Božje. I to kraljevstvo će doći,to je neupitno. A pitanje je samo koliko će nas to kraljevstvo dočekati na pravoj strani. I nemojte ovaj tekst shvatiti kao nikakvo politiziranje. Ovo je jednostavna istina i stanje u kojem se danas nalazimo. Što prije progledamo to bolje za nas i za našu djecu. Mir vam i dobro.