Na četvrtu nedjelju Došašća su očići. Čestitamo svim očevima njihov dan.
Na početku razmišljanja za ovu četvrtu nedjelju Došašća spomenut ćemo se sinoć preminulog biskupa msgr. Mile Bogovića, gospićko–senjskog biskupa u miru. Posljedice corona virusa i njegove visoke godine bile su kobne. Bio je to biskup čvrst kao njegova Lika. Nepopustljiv u obrani prava Crkve na slobodu. Ljubav prema Bogu i prema svojem narodu i Hrvatskoj nam domovini mogli bi nam svima biti primjer domoljublja i vjerničkog življenja. Bog ti dao pokoj dobri biskupe Mile i neka Gospodin nagradi tvoje služenje Crkvi i njegovu narodu. Iskrena ljudska sućut cijeloj Gospićko-senjskoj Crkvi. Počivao u miru Božjem.
Često ste na ovoj stranici mogli pročitati kritičko razmišljanje o tome da se Crkva ne treba mješati u odluke svjetovnih vlasti vezano za ovo stanje sa epidemijom. Može nam se samo razbiti o glavu. Poslanje Crkve jest navještaj Božje Riječi. Nikakvi pregovori niti razgovori sa raznim stožerima. Svjetovne vlasti nisu nadležne nad Crkvom. Međutim to nije bilo tako. Biskupi su odlučili drugačije. I gledajući predstojeću proslavu Božića vlasti su „dopustile“ malo slobodniju proslavu. Čak je i pjesma dopuštena. I svima nam se čini da je to dobro“ispregovarano“. Ali kada malo bolje razmislimo i pogledamo oko sebe,jeli to baš tako? Bijes jednog dijela javnosti koji je teško pogođen mjerama se sa stožera okrenuo prema Crkvi. Baš zbog tih navodnih popuštanja koji će trajati jedan dan. JEDAN DAN! I poslije tog opet zabrane! Ne treba se zavaravati da određenim krugovima Crkva uvijek smeta. Što god radila ili učinila oni će je napadati. Ali jeli trebalo ovako postupati ostati će pitanje. Pisac ovih redaka smatra da nije. I teško da ga išta uvjeri u suprotno. Lijepo je imati velike i kićene crkve,ta i mi se sa svojom ponosimo. Ali živa Crkva su vjernici i oni su bitniji od građevina. A živa Crkva pati. Od raznih ograničenja koja su im nametnuta. A to ne treba biti tako. Sveti pisac danas u prvom čitanju spominje naum kralja Davida da Bogu sagradi hram. Međutim, Bog mu daje odgovor da će iz njegove loze doći Onaj koji će na zemlji podići neuništivo kraljevstvo. Neće to kraljevstvo biti od kamena. To će biti narod Božji. Crkva podignuta od Isusa Krista. I mnogi često to danas zaboravljaju. Pokušavaju graditi svijet bez Boga. I takav svijet je osuđen na propast.Reče jednom sveti otac papa Benedikt XVI da je svijet kao Ikar koji poleti prema suncu sa voštanim krilima koji se istope i on se razbije u padu na zemlju. Jesamo li mi kao Ikar ili imamo čvrsta krila vjere na kojima letimo bez opasnosti od pada?
Marijina vjera je primjer kakav kršćanin treba biti. »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!«. To izgovara Marija u današnjem Evanđelju. Ima puno povjerenje u anđela koji prenosi poruku Božju. I prenosi je na lijep način. Od početnog pozdrava pa do objašnjenja što to Bog od Marije želi. Lijepa riječ vrata otvara,vele ljudi. I istina je to. Približiti Božju riječ ljudima treba biti zadatak svih nas. I to na način da ne gledamo ljude sa visoka. Biti blizak ljudima. Jednak. Ta zar pred Bogom nismo svi isti?! I to činiti ne samo riječima,već i djelima. Govoriti jedno,a svojim življenjem svjedočiti drugo,ne priliči vjerniku. To samo može odbiti ljude. Zato dragi prijatelji budite vjernici i u vašem životu. Svjedočite svojim djelima vjeru u Isusa Krista. Ne odustajte i ne dajte se smesti raznim porukama i ograničenjima. Jer sve prolazi,a Krist ostaje. Mir vam i dobro!