Osvanuo nam je lijep i sunčan dan. Stiglo je proljeće. Ugođaj je ovo koji bi u čovjeka budio lijepe osjećaje. Međutim, većina se budi sa zabrinutošću, gleda vijesti i upute Kriznog stožera. Virus corone je na žalost uzeo maha i u našoj Domovini. Više od dvjesto oboljelih u ovome trenutku ima. I ovim putem vas sve skupa pozivamo da budete pažljivi,obzirni,i da slušate upute nadležnih, jer čuvajući sebe,čuvate i sve ostale. Da nevolja bude još veća,Zagreb je pogodio prilično jak potres. Oštećene su zgrade i crkve. Sa katedrale se odlomio dio tornja. Ali ova nedjelja će biti posebno upamćena po tome jer je velikom dijelu vjernika uskraćeno sudjelovanje na svetim misama zbog stanja sa zarazom. I kod mnogih su prisutne dvojbe o opravdanosti ove odluke,od pastira do vjerničkog puka. Vrijeme će pokazati što će biti,ali i ovo je dio žrtve koju vjernici podnose u borbi sa širenjem zaraze.
Prošle nedjelje smo imali priliku slušati o događaju i razgovoru između Samarijanke i Isusa. Tema je bila žeđ. Ove nedjelje tema je slijepoća. Isus ozdravlja slijepca i vraća mu vid. Postoji izreka da su poneki slijepi i pored zdravih očiju. Oko nas vidimo mnoštvo događaja. Ponekad ostajemo začuđeni i puni pitanja o nekim svakodnevnim stvarima. Kad padne noć i kad podognemo oči prema nebu vidimo mnoštvo zvijezda. I pomislimo kako je to sve na svome mjestu,posloženo baš kako treba. Slijepci će reći da je to sve slučajno nastalo. Ali vjernik zna da je to djelo Stvoritelja. Koji nam je omogućio ugodno okruženje za život. I dao nam slobodu. Ali što čovjek čini sa tim Božjim darom. Zloupotrebljava ga. Uništava ga. I dolaze mu opomene. Možda je trenutno stanje jedna od tih opomena. Ali čovjek ostaje slijep. Uzda se samo u svoju moć i znanje. Zanemaruje Boga. Tvrdokorno ustraje u svojem grijehu. Od kojeg na kraju stradava. I onda krivi Boga za svoje stanje. A ne gleda na svoje ponašanje. Mnogi će sada u ovoj nevolji zazivati Boga za pomoć. Takvi će biti glasni u prigovaranju Crkvi na pojedinim odlukama u ovakvom stanju. A gdje su bili prije? Jer kad je sve dobro Bog im očito nije potreban! Što će im. Imaju novac, moć,položaj…..Oni su sami svoj Bog! A gdje su danas? Strahuju i najrađe bi pobjegli ali nemaju gdje. Ali Bog je velik i milosrdan. U knjizi ljetopisa piše: Ako se ponizi moj narod, i pomoli se,i potraži lice moje, i okane se zlih puteva,ja ću ga tada uslišati s neba, i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju”. Nije dakle kasno dragi prijatelji,pokajati se i okrenuti Bogu,izabrati prave vrijednosti. Imati potpuno povjerenje u Boga u svim nevoljama. Ne odustajati pod pritiscima i zapovjedima koji dolaze iz svijeta. Staviti Boga na prvo mjesto. Povjest Crkve je puna takvih primjera. Svetaca koji su djelovali sa potpunim pouzdanjem u Njega. I bilo bi lijepo da slijedimo te primjere. I Crkva i vjernici. Bez straha. Da budemo svjedoci u ovim vremenima. Jer u prvom čitanju danas piše: Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu. Želimo vam mir i dobro. I pozivamo vas da budemo zajedno na našoj stranici u 11.00 sati i sudjelujemo u svetoj misi. Bog nas sve skupa sačuvao od svakog zla. Amen!