Utonula u san rukama nijemim…
Pod zvjezdanim plaštom ona sniva – sniva snove zlatne, snove biserne.
Na prozoru joj ptice pod šeširom suncokreta ljubavne sonate pjevuše notama jednog starog klavira.
A vani u vrtu njenom ruže sklapaju molitve u rosnim i promrzlim laticama okićene šarenim leptirima.
Negdje u blizini gondola svjetluca rasipajući zlaćanu prašinu rijekom modrozelenih snova pod vrelom mjesečinom, prostranstvima srebrenih zvijezda.
U sobi miriše jasmin i raskriljuje vonj svježe ubranog voća. Na stolu tinta i nekoliko žutih papira.
Utonula u san…vitezove sniva, iz davnina, osluškuje kočiju, smijeh crna konja na putu dvora na litici povrh uzburkanog mora.
U snu čuje krik galebova i pjesme sirena noseći morske zvijezde, crvenkaste nogama plahim. A pijesak sipa putevima mladim.
Na svjetioniku zastavama maestral njiše u daljini brod živahno pluta praćen razigranim, veselim dupinima.
A dva tri ribara umornim rukama, teškim nogama mriže vade iz gorućeg mora pjenući vrelim usnama.
Odjednom ču glas majke – te reče: “Snivaj u ljepoti noći magične…Snivaj u snu i uvijek budna budi omotana danima vedrim i snovima žednim, zagrnuta bajkom života…
Utonula u san i u snu se budi u treptajima novog dana i barokna života u naručju anđeoskih krila dok harfa u blizini svira…
K.LAURA
