“Prema zahtjevima našeg zvanja sabrala nas je Božja Providnost iz različitih naroda, tako da se već sada među nama (u Družbi) govori 11 jezika i tako možemo služiti različitim narodima, samo nam još manjkaju sestre Hrvatice.“, rekla je današnja blaženica Anna Maria Tauscher koja je i osnovala Karmelićanke Božanskog Srca Isusova u Hrvatskoj početkom 20. stoljeća.
Dok je utemeljiteljica, blažena Anna Maria Tauscher koju danas slavimo, boravila u Americi 1913. godine, u pismima s. M. Tereziji Demetz opisuje da je susrela siromašne hrvatske iseljenike i emigrante za koje se želi milosrdno zauzeti. O tome piše i zagrebačkom nadbiskupu koadjutoru dr. Antunu Baueru: „Iskusili smo u ovo nekoliko mjeseci da su tisuće i tisuće, da, milijuni katolika, izgubljeni za Crkvu. Prema zahtjevima našeg zvanja sabrala nas je Božja Providnost iz različitih naroda, tako da se već sada među nama (u Družbi) govori 11 jezika i tako možemo služiti različitim narodima, samo nam još manjkaju sestre Hrvatice.“, piše karmel.bsi
Nadbiskup je s velikim zanimanjem pročitao potresni list Majke Utemeljiteljice, te ga tiskao i razaslao hrvatskim svećenicima. Majci Mariji Tereziji je uputio poziv da se osnuje jedan dom sv. Josipa, kuća za nezbrinutu djecu u Zagrebu. Želja za osnutkom Karmela BSI u hrvatskom narodu bila je Osnovateljici toliko na srcu, da unatoč ratnim neprilikama piše sestri s. Mariji Tereziji Demetz da pođe u Zagreb i ostvari osnutak: „Nemam riječi da iskažem kako čeznem za jednom kućom u Zagrebu. Htjela bih sama poletjeti i potražiti kandidatice.“
Sestre dolaze u Zagreb 1917. te je prvi Dom sv. Josipa otvoren na tadašnjoj periferiji grada. Sestre su započele s misijskim djelovanjem u župi sv. Franje Ksavera. Na sam Badnjak 1917. u dom su stigla i prva dva dječaka u dobi od 3 i 4 godine. Majka im je umrla od tuberkuloze. Otac je plačući predao djecu sestrama rekavši: „Sada mogu mirno umrijeti; djeca su mi u sigurnim rukama.“ Nakon 8 dana je preminuo u bolnici.
Osnutak među Hrvatima ostvarivao se uz brojne poteškoće, ali i još snažnije iskustvo obilnog Božjeg blagoslova. Situacija je bila doista teška, posvuda se otkrivala oskudica i bijeda kao plod prilika ratnih godina. Dr. A. Bauer je učinio sve da olakša sestrama početak i razvoj Družbe na našim prostorima. Gospodin je također poticao srca dobrih ljudi za pomoć. Zbog niza okolnosti sestre su se preselile u Hrvatski Leskovac te ondje otvorile „Dom sv. Josipa“ za tridesetero djece. Majka Osnovateljica je s puno ljubavi pratila razvoj novog utemeljenja. Govorila je da je Zagreb polazna točka za daljnje osnutke, za istok, za Rusiju, za Aziju…
Nakon povratka iz Amerike ona posjećuje sestre u Hrvatskom Leskovcu, te je ovdje boravila dva ili tri tjedna. Osjećala je veliku ljubav prema hrvatskom narodu. Godine 1925. otvara se novi samostan i Dom sv. Male Terezije za nezbrinutu djecu na zagrebačkom Vrhovcu. Rastao je broj djece i sestara. Sestre su nastojale ostvariti ideal svoje Utemeljiteljice: živjeti potpuno od Božje Providnosti, stoga su najradije primana ona djeca koja su bila zaista siromašna i za koju nitko nije mogao ili nije htio davati doprinos.
Otvorene su samostani i kuće u Zagrebu: Vrhovec i Hrvatski Leskovac.
Nakon višegodišnjih priprema, 1940. god. otvorena je kuća u predjelima Hrvatskog Zagorja, na Poredju, u općini Hum na Sutli. Utemeljiteljica mu je dala ime Dom Majke Božje dobrog savjeta. To je ujedno bio i posljednji osnutak Marije Terezije od sv. Josipa za kojeg je blažena Anna Maria Tauscher dala odobrenje jer je 20. rujna 1938. otišla u kuću Očevu na nebesima.
Božji blagoslov nad ovim Božjim djelom je prepoznatljiv i po osnucima novih samostana koji su uslijedili tijekom narednih desetljeća:
Punat na otoku Krku (1960.),
Belica u Međimurju (1969.),
Slavonski Brod (1969.),
Strmec Samoborski (1977.),
Split (1979.),
osnutak u Brazilu (1985.),
Gabela Polje u BiH (1991.),
Bibinje u Zadarskoj nadbiskupiji (1996.),
osnutak u Nigeriji (2002.),
osnutak u Rusiji (2005.).
Djelo osnovateljice, čiji spomen danas slavimo, se nastavlja, Gospodin i danas poziva duše da svoju ljubav potpuno daruju Njemu i bližnjima. Dok Mu zahvaljujemo za milosti koje nam je darovao i koje nam sada udjeljuje, ponizno Ga molimo Njegov blagoslov za budućnost.
Izvor: narod.hr