PLETERNICA (IKA)

Na blagdan Gospe od suza, 31. kolovoza, Marijini štovatelji iz župa Požeške biskupije i iz drugih dijelova naše domovine hodočastili su u svetište Gospe od Suza u Pleternici. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević.

Pozdravljajući svećenike, redovnike i redovnice te nekoliko desetaka tisuća hodočasnika, biskup im je izrazio poštovanje jer su prihvatili poticaj u srcu da danas u Pleternici s Marijom hvale i slave njezina Sina Isusa Krista, jedinog spasitelja čovjeka. Zahvalio im je za plemenitost srca koju su ponijeli na ovo hodočašće kako bi Isusovoj Majci očitovali svoju odanost i posvjedočili ljubav. Pozvao ih je da Marijinoj majčinskoj blizini povjere svoje patnje i zbunjenosti svim onim što se oko njih događa, kako bi ih Isus Krist njezinim zagovorom ispunio svojim svjetlom i snagom.

U homiliji biskup je rekao da želi govoriti o aktualnom stanju u Hrvatskoj, ali ne s nekih naših negativističkih polazišta, nego u svjetlu naviještene Božje riječi, koja nas podsjeća tko smo mi po Bogu, i po Isusovu otkupiteljskom djelu, kojemu je na sasvim poseban način poslužila njegova Majka. Kazao je kako sv. Ivan u naviještenom evanđeoskom ulomku izvješćuje da se Isus – pod čijim križem je on stajao zajedno s njegovom Majkom, s Marijom Kleofinom i Marijom Magdalenom – nije potužio svojoj Majci kako teško trpi, niti je zapomagao da mu pomogne, nego ju je proglasio učenikovom majkom, a ljubljenog učenika njezinim sinom.

Biskup je ustvrdio kako je Isus tim činom svoju Majku povjerio i svima nama za majku a nas njezinoj majčinskoj ljubavi, proglasivši nas tako njezinim sinovima i kćerima, i da ta vjernička povjerenost kršćana Isusovoj Majci traje već dvije tisuće godina, a u našem hrvatskom narodu trinaest stoljeća. Stoga u našem razmišljanju tko smo mi, nije dovoljno nabrajati tek neke ljudske podatke, nego nam valja polaziti od činjenica povezanih s križem Isusovim, i Marije koja nas najdublje povezuje s njime, naglasio je biskup.

U odgovoru na pitanje kakav treba biti naš odnos prema Isusovoj i našoj Majci pomaže drevni starozavjetni mudrac, pozivajući nas u ulomku prvog čitanja iz Knjige mudrih izreka da zauvijek u naša sinovska srca pohranimo nauk svoje nebeske Majke, i da nam njezina pouka budu putokaz na životnom putu: Činite sve što vam Isus zapovijeda. Na temelju toga biskup je pozvao hodočasnike da u svoje srce ne pohranjuju svakodnevne hrvatske priče kojima ljudi jedni drugima svjedoče svoju nemoć, nego usvajaju onu Božju ljubav koja je na Isusovu križu pobijedila smrt, i na taj način zajedno s Marijom sve više i dublje ulaze u Božji svijet kojem pripadaju. Marijine suze koje su 1953, godine potekle u Sirakuzi, i kojima je natopljen komadić tkanine u liku pleterničke Gospe od Suza, svjedoče da Bog nije ravnodušan prema nama, nego da se i danas zanima kako smo, te žarko želi u nama i s nama ostvariti svoj projekt o novom čovjeku u novom nebu i novoj zemlji.

Spomenuvši da je u ulomku drugog čitanja iz Knjige otkrivenja sv. Ivan vidio to novo nebo i novu zemlju, i da je čuo Božji glas koji je odande dopirao, biskup je pozvao hodočasnike neka ne budu ljudi koji u Hrvatskoj vide samo ono što je mračno, slušaju samo ono što je negativno i govore jedni o drugima samo ono što je ružno, nego da budu vjernici koji u sabranosti svoga srca pronalaze Božju istinu o sebi, toj se istini raduju, tu istinu žive i šire oko sebe, te na taj način budu navjestitelji i dionici novog neba i nove zemlje.

Novo nebo i nova zemlja su Božji projekt, koji se ne može ostvarivati našim ljudskim mogućnostima i nastojanjima – ni ujedinjenom Europom, ni bilo kojim političkim, gospodarskim ili nekim drugim ljudskim sustavom – nego našom suradnjom u Božjem djelu, kako je to činila Isusova Majka, rekao je biskup. Upozorio je kako svi mi volimo ono što je novo, od odjeće i obuće do automobila i stambenih prostora, ali ako ne postanemo novi ljudi, ostanemo ostarjeli u svojim srcima, bit ćemo nesretna bića unatoč novostima oko nas. Pojasnio je da se u hrvatskom jeziku jednim te istim pojmom staroga izriču dva različita značenja. Jedno je u smislu ostarjelosti, istrošenosti i neupotrebljivosti a drugo u smislu staroga što kao antikvitet ima posebnu vrijednost i danas. Latinski ima za navedenu razliku dvije riječi: Vetus i antiqus. Na temelju toga biskup je poručio hodočasnicima da su u krštenju odložili ono staro što je u njima bilo grešno, po čemu su istrošena bića a da su po milosti Kristovoj postali novi ljudi, te da je Bog ono staro što je u njima od stvaranja dobro i vrijedno obnovio i preobrazio u Isusu Kristu.

Protumačivši im da sveti pisac u Knjizi otkrivenja govori o novom Jeruzalemu koji silazi od Boga, i da pri tom misli na Crkvu, pozvao ih je da se na ovom hodočašću obnove u svijesti kako Bog prebiva u njima kao u svom hramu, i da je slavljenje sakramenta u Crkvi najučinkovitiji put njihove preobrazbe u novog čovjeka. Poručio im je da će se u Hrvatskoj ostvarivati novo nebo i nova zemlja, ako u braku i obitelji, u politici i gospodarstvu budu djelovali sa spomenutih polazišta. Ako prezremo Božje djelo u nama, novo nebo i nova zemlja za kojima čeznemo, ostat će nam daleko, neće se ostvarivati ni ovdje u Hrvatskoj, a ni u drugim zemljama u koje mnogi, osobito mladi, odlaze u potrazi za boljim životom.

Zamolio je Isusovu Majku da svakom hodočasniku pomogne kako bi postao čovjek osjetljiv za Božju prisutnost, koji sluša Božju riječ te vidi i razumije njegovo spasenjsko djelo za nas koje će se dovršiti o drugom Kristovu dolasku. Svim hodočasnicima je poručio da budu radosni i ponosni što pripadaju Kristovoj Crkvi, koja nije tek neka ljudska organizacija, nego živi Isusov organizam u kojem teče snaga njegove ljubavi, koja njezine članove čvrsto povezuje s njime i međusobno, te im već ovdje na zemlji daje predokus pobjede nad smrću koja će se potpuno ostvariti u novom nebu i novoj zemlji. Isusovoj Majci je zahvalio za njezino dragocjeno služenje čovjeku u pleterničkom svetištu, i za njezin majčinski zagovor da u našim najtežim životnim trenucima pobijedi Isus Krist, te s njime budemo pobjednici.

Nakon popričesne molitve uslijedila je Služba svjetla, pohvala i molbenica Isusovoj Majci. Procesija s likom Gospe od Suza prolazila je kroz mnoštvo hodočasnika, koji su joj molitvenim poklicima, pjesmama i podizanjem upaljenih svijeća u vis iskazali svoje vjerničko poštovanje i sinovsku odanost.

Po završetku procesije rektor pleterničkog svetišta Antun Ćorković uputio je riječ zahvalnosti biskupu Antunu za predvođenje euharistijskog slavlja, a svim hodočasnicima za sudjelovanje. Završavajući misno slavlje biskup Škvorčević zahvalio je Marijinim štovateljima za sudjelovanje na hodočašću, osobito brojnim obiteljima s djecom i mladima, saborskim zastupnicima, Pleterničaninu ministru Aladroviću i drugim predstavnicima javne vlasti. Svima je poželio da se s ovog slavlja vrate kući srca ispunjena onim čime ih je Bog po Marijinu zagovoru obdario.