DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU-MISIJSKA NEDJELJA

Živimo u dvadeset prvom stoljeću. Vrijeme je to slobode i demokracije. Svatko je slobodan izreći ono što želi bez ikakvih posljedica za svoje stanje. Naravno, to se odnosi na zemlje koje žive istinsku demokraciju. Međutim,vidimo da to i nije baš tako.Posebno se to odnosi na osobe koje u društvu žele zastupati svoja vjerska,da budemo točniji,kršćanska stajališta. I dižu se na zadnje noge mnoge udruge,većina medija čim se spomene ubojstvo nerođenih, rastava braka,ne smiješ spomenuti istospolne zajednice kao nešto negativno i griješno jer ti se odmah prijeti zakonskim sankcijama. I još ima tih pojava koje su u stvari negativne,ali današnje društvo potpomognuto medijima ih proglašava za nešto sasvim normalno. Gdje su kršćani danas u takvom društvu? Svaki čovjek ima svoju savjest koja ga opominje. Mi vjerujemo da je savjest u neku ruku glas Božji u čovjeku. I često smo razapeti između vjernosti Bogu i Njegovim zakonima i vjernosti vođama stranaka ili pokreta ili našim ravnateljima koji upravljaju raznim privrednim subjektima,ili zakonima donesenim od strane državnih vlasti. I ponekad se  popusti zbog straha ili pritiska te okoline u kojoj prebivamo ili samog društva, a nekad i zbog vlastitog probitka,ne dajući Bogu ono što mu pripada. I čudni su vrijednosti po kojima određujemo što to pripada Bogu i kako postupiti. Često se vjernik pogubi u tome. Rekli smo,gleda svoj probitak,mogući položaj. I biva on u očima čovjeka dobro gledan. Ali kakav biva u očima Božjim? Ta izdao je Boga zbog svojih probitaka.  Najgora je stvar da čovjek,vjernik spozna da radi krivu stvar,ali usprkos tome nastavi je činiti. Tih primjera imamo mnoštvo oko sebe. Posebno u politici. Mnogi se izjašnjavaju da su kršćani,vjernici, poneki rabe i razne kršćanske titule,pozdravljaju kršćanskim pozdravima, sjede u prvim redovima u crkvi,doduše rezerviranim,iako kod Boga nema rezervacije,a rade grozne stvari, donose antikršćanske zakone. I što je najgore u tome neposredno ili posredno sudjeluju i vjernici. Kako? Propustom nečinjenja i glasovanja za takve osobe. Također nema opravdanja ni za službenike Crkve koji te stvari prešućuju, sa oltara vlada muk, osobe koje diži ruku za te zakone i javno se suprostavljaju nauku Crkve pušta se na pričest čime se sablažnjavaju ostali vjernici i udaljuju od takve Crkve koja djeluje dvolično. I mnogi će pomisliti odakle takav tekst na jednoj vjerskoj stranici. Ali kako tražiti trun u oku brata svoga ako brvno u svom oku ne vidiš. Svi smo ljudi. Grešni i podložni utjecajima društva. Ali moramo li baš izdati Boga? Mora li Crkva padati pod utjecaj svijeta zbog nekih nazovi privilegija. Ma Crkva je preživjela progone kakve današnji naraštaj ne može zamisliti. Kako? Pa ostala je vjerna Bogu. Nije se pokoravala svijetu i njegovim uputama i nalozima. Vjerovala je Onom koji ju je ustanovio. U vrijeme najgorih progona vrata hramova Božjih su bila otvorena,dok ih danas po nalozima raznih moćnika radi izgovora bolesti bivaju zatvorena. Izdaja je to vjernika. Izdaja je to Boga.  Podajte caru carevo, a Bogu Božje,govori Isus danas. Činimo li mi tako ili tražimo razne izgovore. Da se razumijemo,biti svake nedjelje na misi ne znači da si dobar kršćanin. Kršćanstvo treba živjeti. Prigovarati zbog ograničenja u crkvama i zatvaranja istih također ne znači da si dobar vjernik. Jer prigovaraš li možda samo radi reda ili prigovaraš iskreno i vjernički. Kršćani je pozvan živjeti kršćanski i kada je dobro i kada je loše. Za vjernika ne bi trebalo biti prepreka u njegovom kršćanskom življenju. Društveni sustav,zaraza,epidemija,ma to su samo izgovori. Zar čuda širom svijeta ne govore u prilog tome koliko je Bog moćan? Ako sumnjamo kakvi smo onda vjernici? Ako zatvaramo crkve kakvi smo onda duhovni vođe? Svatko će odgovarati za svoj postupak. Dajte Bogu Božje,a caru carevo. Neka se vlasti brinu o svjetovnim stvarima,a crkveni oci o duhovnim sa potpunim pouzdanjem u Boga  onda će sve sjesti na svoje mjesto. Misijska je nedjelja danas. Neka naše molitve budu upravljene Bogu za naše misionare i braću kršćane u misijama koji često bivaju progonjeni ali ne odustaju od svoje vjere. I raste Crkva u misijama,mogi vele da će iz tih zemalja u budućnosti misionari dolaziti u Europu širiti kršćanstvo. Ali to samo Bog zna. Jer On će naći načina kako će Crkva opstati i dovesti svijet do konačnog spasenja. Mir vam i dobro.

Svjetski dan misija (Misijska nedjelja) | KTABKBIH

OBAVIJESTI OD NEDJELJE 18.LISTOPADA,2020 GODINE

-svete mise nedjeljom u 8 i u 10 sati

-svagdanje mise u 18.00 iza krunice koja je u 17.30

-subotom misa u 8 sati

-školska djeca umjesto vjeronauka u petak krunica

-u subotu vjeronauk po rasporedu u 9, 9.45 i u 10.30

-u nedjelju je misa zahvalnica za plodove zemlje,blagoslov plodova zemlje preko mise

MISE KROZ TJEDAN

  • pon.ana šuman za pok.mate,juština i dragutin
  • uto.katica vlahović za pok.nikola,danica,tereza i pokojne
  • sri.č.s.ivanka za pok.rade,kata i petar
  • čet.č.s.ivanka za pok.jurka i mijo
  • pet.željko dugandžić za pok.julija
  • sub.maja medak za pok.zvonimir
  • ned.tomislav medak za pok.andrija u 8 sati,za puk u 10.00,misa zahvalnica za plodove zemlje                                                                                                                                                                       molimo pridržavati se epidemioloških mjera

 

SNAŽNA PORUKA (FOTO) Priča iza ovog križa u Španjolskoj je čudesna! Čula se buka i glas koji je rekao…

U crkvi unutar samostana Santa Ana i San Jose u Córdobi u Španjolskoj nalazi se drevni križ. To je slika križa koja pokazuje Isusa razapetog koji desnom rukom visi s križa prema dolje.

Priča iza tog neobičnog prizora ide ovako.

Jednog dana grešnik se ispovijedao svećeniku pod ovim križem. Kada je grešnik ispovijedio vrlo težak zločin, taj svećenik je djelovao vrlo strogo.
Nedugo zatim, ta osoba je opet pala i nakon što je ispovijedao svoje grijehe, svećenik je zaprijetio: ‘Ovo je posljednji put da sam ti oprostio ‘.
Prošlo je mnogo mjeseci i taj grešnik je kleknuo pred noge svećenika pod križem i opet molio oprost. Ali tom prilikom svećenik je bio jasan i rekao: ‘Ne igraj se s Bogom, molim te. Ne mogu ti dopustiti da nastaviš griješiti’.

Ali čudo, kada je svećenik odbacio grešnika, iznenada se čula buka s križa. Isusova desna ruka otkinula se i položila u ovaj položaj pored tog čovjeka, i čule su se sljedeće riječi: ‘Ja sam taj koji krv prolijeva ovoj osobi, a ne ti’.

Od tada Isusova desna ruka ostaje u tom položaju, jer poziva svakog čovjeka (grešnika) da zatraži i primi Njegov oprost.

IZVOR: www.medjugorje-news.com/

 

Biskupsko ređenje novoga križevačkog vladike Milana Stipića

KRIŽEVCI (IKA)

Biskupsko ređenje (hirotonija) novoga križevačkoga vladike mons. Milana Stipića održano je u subotu 17. listopada na prostoru pored grkokatoličke katedrale Presvete Trojice u Križevcima.

Glavni biskup rukopolagatelj bio je umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić, a surukopolagatelji zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić te apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua. Na slavlju biskupskog ređenja sudjelovali su i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić, nad/biskupi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, grkokatolički biskupi iz Ukrajine, Mađarske, Sjeverne Makedonije i Austrije, predstavnik Kongregacije za Istočne Crkve te brojni svećenici istočnoga i zapadnog obreda.

Na početku liturgije nuncij Lingua pročitao je bulu imenovanja mons. Milana Stipića križevačkim biskupom. Uslijedila je trostruka ispovijest vjere mons. Stipića i rukopolaganje. Nakon obreda ređenja novozaređeni biskup sjeo je na katedru i nastavio služiti arhijerejsku božansku liturgiju kao predslužitelj.

U homiliji nadbiskup Puljić rekao je da se događaju ovoga biskupskog ređenja raduju svećenici, Bogu posvećene osobe i vjernici Križevačke eparhije, hrvatski biskupi s kojima već godinu dana mons. Stipić uspješno surađuje, njegova obitelj, prijatelji iz zemlje i inozemstva, a posebice se raduju vjernici katolici bizantsko-slavenskog obreda, kao i svi drugi hrvatski katolici koji su stoljećima slavili Boga u tri poznata obreda: u rimskom latinskim jezikom i glagoljaškom starohrvatskim jezikom, te bizantsko-slavenski na staroslavenskom jeziku. „Doda li se tomu i rimski podobred nazvan ‘zagrebački’, onda se kao narod imamo pravo ponositi bogatstvom više obreda, što pokazuje širinu vjerničke katoličke duše i visoki stupanj tolerancije stanovnika Lijepe Naše“, rekao je nadbiskup Puljić. „Dok razmišljamo o neprocjenjivom daru koji Sveti Red predstavlja za Crkvu i za čovječanstvo, mislimo i na riječi svetog Ivana Marije Vianneya koji je napisao da je ‘svećeništvo ljubav Isusova srca’“, rekao je nadbiskup Puljić, potaknuvši mons. Stipića da se preda Božjoj Providnosti potpuno i bez pridržaja i on će ga voditi. „Sve ćete moći u Njemu koji i Vas poput današnjeg Levija poziva u svoju službu. On će Vas krijepiti u Vašem pastirskom hodu i radu“, rekao je mons. Puljić.

Istaknuo je da su biskupi pozvani biti vjerni i mudri očevi i čuvari biskupijske obitelji. Biskup je čovjek vjere i molitve koji Bogu preporučuje svoje stado. Od njega se, naime, očekuje da bude „čovjek Božji, vjeran, pobožan, razborit i dobar“. I trajno otvorenom Duhu Svetom od kojega dolazi svaki dobar dar. Apostol Petar stoga upozorava starješine „neka pasu i nadgledaju povjereno stado, ne prisilno, nego dragovoljno“; pa s četiri jednostavna glagola veli da oni trebaju „sve poštivati, bratstvo ljubiti, Boga se bojati i kralja častiti“.

Kao nasljednici apostolâ biskupi su vidljivi princip i garant jedinstva partikularne Crkve. Stoga, Sveto pismo prikazuju biskupa kao „pastira, ribara, stražara, čuvara, oca, brata, prijatelja, tješitelja i učitelja“. Svaka od ovih slika ima svoju težinu, svoje značenje i obilježje. Posebice je upečatljiva uloga stražara koji bdije i uočava što se to u nejasnim okolnostima zbiva. „Budno oko uvijek gleda, sakrit mu se ništa ne da“, veli narodna mudrost. A stražar ima srce i dušu mame koja bdije, gleda i djeluje, poput Marije u Kani Galilejskoj koja srcem dobre majke shvaća muku i potrebu mladoženje pa veli Isusu: „Sine, vina nemaju“ (Iv 2, 3). Kao učitelj vjere i morala biskup poput dobroga pastira ide tražiti i ono što je izgubljeno. A poput brižnoga oca ne plaši se govoriti i o „krivim antropologijama koje šire i plasiraju poluistine o čovjeku i životu“. Zauzetim pak stavom stražara, brata i prijatelja on odvažno upozorava na moguće pojave nezdravih ideja i nazora u vlastitim vjerničkim redovima, pojasnio je biskupsku službu nadbiskup Puljić, pozvavši na zaufanu i žarku molitvu za biskupa Stipića kako bi činom ređenja postao „Kristov vojnik i Božji vitez“, te bio na visini zadataka koje Crkva povjerava mons. Stipiću koji je, kako je rekao, dar Crkvi, Križevačkoj eparhiji, Zagrebačkoj metropoliji i čitavom vjernom puku.

Pri kraju liturgije izrečene su čestitke i zahvalni govori.

Prvo je pročitana čestitka koju je novom križevačkom vladiki uputio prefekt Kongregacije za Istočne Crkve kardinal Leonardo Sandri. „Križevačka eparhija, od svoga osnutka tisuću sedamsto sedamdeset i sedme (1777.) godine, morala se suočiti s izazovima i izaći ususret različitim etničkim skupinama, to jest Hrvatima, (Srbima), Ukrajincima, Rusinima i drugim narodima, a da se sačuva njezina liturgijska bizantsko-slavenska tradicija. Križevački biskupi su uvijek nastojali ispuniti tu zadaću prema svojim mogućnostima, a prema riječima svetoga Pavla apostola: ‘Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim’“, napisao je kardinal Sandri, zazvavši Božji blagoslov na služenje Crkvi mons. Stipića.

Umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić u zahvalnom govoru rekao je da je biskupskim rukopolaganjem mons. Stipić ubrojen u zajedništvo biskupa Hrvatske i čitave Katoličke Crkve kao jedan od najmlađih nasljednika Apostolskoga zbora. „On je 30. u nizu marčansko-križevački biskup, odnosno 14. u nizu križevački biskup. Neki od ovih 30 naših biskupa ostavili su iza sebe velika djela koja su zlatnim slovima upisana u povijest naše Eparhije“, rekao je mons. Kekić.

Obraćajući se vladiki Stipiću, mons. Kekić mu je rekao: „Pred tobom je, vladiko Milane, ako te zdravlje posluži, čak 33 godine službe biskupa Križevačke eparhije. Zaista, puno godina. Na sebe si dragovoljno od pape rimskoga Franje preuzeo teško breme službe biskupa i trebat će ti obilje milosti Božje da uzmogneš svoju službu uspješno vršiti na slavu Boga Oca i Sina i Svetoga Duha i na duhovnu korist svoga malog stada, vjernika Križevačke eparhije diljem Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine – Hrvata, Ukrajinaca i Rusina. Tri naroda, tri jezika, tri duhovne baštine. Obredne posebnosti koje su kroz protekla četiri stoljeća u Marčansko-Križevačkoj eparhiji nastajale valja budno čuvati kao nešto specifično naše, vodeći se pritom poznatom uzrečicom: Tuđe poštuj, svojim se diči! Posvećen za biskupa, ti vladiko Milane preuzimaš službu posvećivanja, naučavanja i upravljanja. U toj svojoj službi oslanjat ćeš se na sveto evanđelje, kao i na Zakonik kanona Istočnih Crkava. Neka te u toj službi vodi prije svega ljubav, ali i odlučnost da opominješ svoje suradnike svećenike da žive dostojno svoga zvanja i poslanja. Svoje vjernike posjećivat ćeš napose kad oni slave svoja župna ili kapelska proštenja kako bi im bio bliz, tješio ih i hrabrio da ustrajno idu za Kristom noseći svoj križ koji vodi k uskrsnuću. Neka te, dragi vladiko Milane, u biskupskoj službi prati moćni zagovor presvete Bogorodice, triju svetitelja: Bazilija Velikoga, Grgura Bogoslova i Ivana Zlatoustoga, nebeskih zaštitnika naše Križevačke eparhije, zagovor tvoga nebeskog zaštitnika Mihaela Arkanđela i zagovor naših hrvatskih svetaca: Nikole Tavelića, Marka Križevčanina, Leopolda Bogdana Mandića i blaženog Alojzija Stepinca“.

Uime biskupa Zagrebačke metropolije novozaređenom vladiki Stipiću čestitku je izrekao zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Bozanić.

„Postojanje grkokatoličke Križevačke eparhije uz rimokatoličke dijeceze u Hrvatskoj predstavlja bogatstvo univerzalnosti i raznolikosti Katoličke Crkve u Hrvatskoj koja, prema riječima sv. Ivana Pavla II., uistinu diše s oba plućna krila“, istaknuo je kardinal Bozanić.

Obraćajući se vladiki Stipiću, kardinal Bozanić mu je rekao: „Želim ti da poput časnih prethodnika na stolici najprije marčanskih, a potom križevačkih vladika nastaviš voditi povjerene ti vjernike te da kao dobar pastir sabireš raspršeno stado bizantsko-slavenskog obreda Hrvate, Ukrajince i Rusine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Sloveniji. Učvršćuj povjereni ti Božji narod u vjeri katoličkoj i hrabri ga da, premda mali brojem, budu ponosni na svoju bogatu crkvenu baštinu. Želim ti da čuvaš i gradiš zajedništvo prezbitera, redovništva i Kristovih vjernika laika u čitavoj eparhiji“.

Kardinal Bozanić zahvalio je umirovljenom vladiki Kekiću za postojano služenje u Križevačkoj eparhiji i spremnu suradnju unutar Zagrebačke metropolije.

Uime klera Križevačke eparhije čestitku je izrekao grkokatolički župnik u Osijeku o. Ljubomir Sturko. Čestitke novom vladiki uputili su i vjernici laici iz hrvatskoga, ukrajinskog i rusinskog dijela Križevačke eparhije.

Zaređeni križevački vladika mons. Milan Stipić u zahvalnoj riječi istaknuo je da su katolici bizantskog obreda jedinstveni po svojoj tradiciji, liturgiji i duhovnoj baštini. „Povijesnim okolnostima nastali smo kao spoj istočne i zapadne crkvene tradicije, a u današnje vrijeme možemo biti svijetli znak zajedništva među kršćanima“, rekao je mons. Stipić.

Istaknuo je da je Križevačka eparhija pozvana biti živom Crkvom koja naviješta Krista i njegovo Evanđelje, koja u duhu tog istog Evanđelja ima zadatak voditi brigu o onima koji su u ovom svijetu najpotrebniji, oni napušteni, zaboravljeni, osiromašeni i na bilo koji način unesrećeni, kako potiče papa Franjo.

„Nalazimo se u vremenu globalne svjetske nesigurnosti i u takvom vremenu pozvani smo običnom čovjeku ponuditi kršćansku nadu, perspektivu za budućnost i vjeru u Vječnost. Ljudi današnjice najviše su zapravo gladni Boga. Traže utjehu u raznim surogatima te zbog toga doživljavaju razočaranje. Ništa ne može čovjeku dati smisao i mir osim Boga. Crkva treba otvoriti svoja vrata svim ljudima. Osobito mi grkokatolici, svojom mističnom duhovnošću, crkvenom predajom i bogatstvom naše liturgije možemo i trebamo ljudima oko nas ponuditi živoga Krista, njegovu radost, ljubav, praštanje i nadu na način koji je nama svojstven. S velikom nadom gledam u budućnost naše Križevačke eparhije i očekujem dane duhovnog preporoda. Tko istinski želi nasljedovati Krista, neminovno će susresti otpor i progonstvo od svijeta. Međutim, nemojmo gubiti nadu. S Bogom smo uvijek u većini i uvijek na pobjedničkoj strani. Neka nam na tom putu mnogi naši sveti preci budu uzor i podrška“, rekao je mons. Stipić.

Na završetku liturgije novozaređenog vladiku ustoličio je na arhijerejskom tronu (biskupskom prijestolu ili katedri) zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić.

Na liturgiji su zajedno pjevali Katedralni zbor Križevci i Hrvatsko pjevačko društvo „Kalnik“ iz Križevaca, pod ravnanjem maestra Ozrena Bogdanovića te klapa „Sveti Juraj“ Hrvatske ratne mornarice.

Na biskupskom ređenju bili su predstavnici Srpske pravoslavne Crkve i Crkava reformacijske baštine, izaslanica Predsjednika Republike Hrvatske glavna tajnica Ureda Mirjam Katulić, ministrica kulture i medija i predsjednica Vladine Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Nina Obuljen Koržinek, križevačko-koprivnički župan Darko Koren, gradonačelnik Križevaca Mario Rain, ravnatelj Ureda Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Republike Hrvatske Šime Jerčić i drugi visoki uzvanici.

OBAVIJEST IZ O.Š.”IVO DUGANDŽIĆ MIŠIĆ” KOMIN -OD PONEDJELJKA UČENICI PREDMETNE NASTAVE ONLINE

Poštovani roditelji i dragi učenici, iako učenici predmetne nastave ( 5.-8. razred ) nisu prvi kontakt oboljele osobe od Covida-19 , epidemiolog dr Igor Piskač donio je odluku da učenici predmetne nastave od ponedjeljka pohođaju nastavu online. Nadalje, epidemiolog je naglasio, iako učenici nisu prvi kontakt oboljele osobe, i iako se prvi kontakt pridržavo svih epidemioloških mjera, da učenici trebaju biti u samoizolaciji do testiranja prvog kontakta oboljele osobe. Epidemiolog je naglasio kako učitelji i drugi djelatnici škole ne trebaju ići u samoizolaciju, obzirom da su se pridržavali svih epidemioloških mjera.Učenici razredne nastave nastavljaju s pohađanjem nastave, sukladno uputi epidemiologa, po ustaljenom rasporedu od 8,30 sati.
Kontaktirali smo i Stožer Dubrovačko- neretvanske županije, konkretno predsjednika gosp.Joška Cebala.Dobili smo odgovor da se pridržavamo uputa epidemiologa koji procjenjuje situaciju. S tim u vezi mi ćemo poštivati upute, iako u našoj ustanovi nema oboljelih od Covida -19 nego samo prvi kontakt.
Molimo naše učenike i roditelja da se pridržavaju uputa i zahvaljujemo na razumijevanju.

GORE NEGO JUČER,A MOŽDA BOLJE NEGO SUTRA: 1.131 novi slučaj u protekla 24 sata, u bolnicama ukupno 505 osoba

U protekla 24 sata zabilježen je 1.131 novi slučaj pa je broj trenutno oboljelih (aktivnih slučajeva) u Hrvatskoj danas 4.233. Među njima je 505 pacijenata na bolničkom liječenju, od toga su na respiratoru 24 pacijenata. U protekla 24 sata testirane su 5.693 osobe.

Od 25. veljače 2020., kada je zabilježen prvi slučaj zaraze u Hrvatskoj, do danas je ukupno zabilježeno 23.665 osoba zaraženih novim koronavirusom, od čega 1.131 u protekla 24 sata.

19.087 osoba se oporavilo, od toga 459 u protekla 24 sata.

Dosad je preminulo 345 osoba.

Do danas su ukupno testirane 385.072 osobe, od toga 5.693 u posljednja 24 sata.

U samoizolaciji su trenutno 17.242 osobe.

Sve odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske dostupne su na poveznici.

Sve aktualne epidemiološke mjere za gradove/ županije možete pronaći na poveznicama niže:

Sveta Margareta Alacoque – četiri velika viđenja koja su proslavila Srce Isusovo

Foto: Giovanni Destefanis / wikimedia commons

U redovničkim službama izranjao je lik jedne svete žene. Margareta Marija Alacoque u novom vijeku postala je najveća glasnica štovanja Srca Isusova. Ta pobožnost prošla je više od tri stoljeća i danas je aktualna jer donosi velike plodove u srcima vjernika. 

Zahvaljujući nalogu Margaretine poglavarice, majke de Saumaise (Somez) koja je željela izbliza slijediti mistična očitovanja u toj mladoj redovnici u travnju i svibnju 1673. zapovjedila je da ih opiše. Odatle doznajemo što se to u njezinoj duši zbivalo. Tek što je počela po nalogu poglavarice pisati, započeše i ona velika viđenja koja će njezino ime učiniti poznatim po cijelome svijetu.

Navedimo samo ona glavna četiri viđenja.

Prvo viđenje je bilo na blagdan Sv. Ivana evanđelista, 27. prosinca 1673. Margareta je tek napustila kućnu bolnicu te pošla u kapelicu i kleknula do rešetke kora, gdje su strogo klauzurne redovnice Pohoda Marijina obavljale svoje pobožnosti. Tada joj se ukazao Isus i ona je posve jasno i razgovijetno čula ovu poruku: “Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam odabrao kao malo vrijednu i skromnu da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno kako želim.”

Misija je bila jasna. No jer je svetici, da bi je izvršila, bilo potrebno svjetlo i milost, Gospodin joj to nije uskratio jer on za izvanredne zahvate daje i izvanredne milosti. I tako je već tom zgodom svojoj odabranici objavio “divote svoje ljubavi i neizrecive tajne svoga Presvetoga Srca, koje joj je do toga dana skrivao”.

Drugo viđenje: nakon više ukazanja Gospodin je početkom god. 1674., opet na petak, Margareti objavio novu veliku poruku. Da se radilo o velikoj objavi, svjedočio je i vanjski dekor ukazanja. Gospodin joj se ukazao sa Srcem na prijestolju od plamenova, što bijahu sjajniji od sunca i prozirni kao najfiniji kristal. U tom vanjskom sjaju, prema Margaretinu opisu, bilo je Isusovo Srce “okrunjeno trnovom krunom, koja simbolizira rane što mu ih zadaju ljudi svojim grijesima, a nad Srcem se nalazio križ. Taj je križ ondje od prvih časova njegova utjelovljenja, a to znači od časa kad je bilo oblikovano i Presveto Srce. Odmah je u nj bio usađen i križ pun svake gorčine.”

Margaretin je opis tih objava bio težak, hrapav i nezgrapan. Nije bila laka na peru. No iz onoga što je teško izrazilo otkriva se dvoje: Ponajprije neizmjerna Isusova ljubav prema čovjeku , a zatim ljudski grijesi kojima nezahvalni ljudi vrijeđaju tu ljubav. To je posebno istaknuto u trećoj objavi, koja je bila sinteza prvih dviju.

Treće viđenje se dogodilo nekoliko mjeseci kasnije, opet na  petka, dan poslije blagdanu Tijelova. Isus se tada, prema Margaretinu opisu, ukazao “sav u sjaju slave, s pet rana, koje su bliještale kao pet sunaca, a iz njegova svetog čovještva izlazili su plamenovi sa svih strana, osobito pak iz njegovih divnih grudiju, koje su sličile ognjištu. One su bile otvorene da otkriju svu ljubav toga ljubaznoga Srca, koje bijaše onaj stvarni izvor tih plamenova”.
I tada se Isus potužio na ljudsku nezahvalnost. “Za sva moja nastojanja oko njihova dobra ljudi su hladni i nehajni.” Isus kao uzvrat za tu nezahvalnost traži od svetice da  čini naknade ili zadovoljštinu. Dok je to tražio, iz njegova je Srca izašao tako žarki plamen te je mislila da će je uništiti. Isus je toj poruci dodao i ovu: “Primit ćeš me u Presvetom sakramentu svaki put kad ti poslušnost bude to dopustila.” A zatim je zatražio Svetu pričest svakoga prvog petka u mjesecu, a priprava treba za ti bula bi sveta ura.U pobožnost Srcu Isusovu uvedene se dvije vježbe kao naknada ili zadovoljština: sveta ura i sveta pričest na svaki prvi petak u mjesecu.

Četvrto veliko viđenje dano je za vrijeme tijelovske osmine između 13. i 20. lipnja 1675. Najvjerojatnije bijaše to datum 16. lipnja. U toj objavi Isus se potužio na rane što mu ih zadaju svojim nepoštovanjem sami vjernici i svojim svetogrđem nevjernici. Onda je dodao: “A ono što me najosjetljivije vrijeđa jest što to čine i meni posvećena srca.” Kao naknadu za te sve uvrede Gospodin je zatražio da se u petak po tijelovskoj osmini uvede blagdan Srca Isusova na koji će se svetom pričešću i javnom molitvom naknaditi za uvrede nanesene Gospodinu dok je izložen na oltarima.

Izvor: narod.hr

JADNA I ŽALOSNA ODLUKA BISKUPA SLOVENIJE:Upute slovenskih biskupa tijekom epidemije Covid-19

LJUBLJANA (IKA)

Slovenska biskupska konferencija je, uzimajući u obzir državne propise, a kako bi se spriječilo širenje epidemije Covid-19 i očuvalo zdravlje vjernika, donijela upute koje stupaju na snagu u petak, 16. listopada.

U župama iz statističkih regija koje su Vladinom uredbom označene crvenom bojom za suzbijanje epidemije Covid-19 mise s narodom otkazuju se do daljnjeg. Dopuštene su mise svećenika bez vjernika. Dopuštena je individualna duhovna skrb za vjernike. Zbog izvanrednih okolnosti, vjernici koji nisu u mogućnosti sudjelovati na misi mogu se pričestiti izvan mise. Svećenici mogu pravodobno odrediti i najaviti pojedine sate kada mogu udijeliti pričest i blagoslov vjernicima (pojedincima i obiteljima). Crkve trebaju biti otvorene za osobnu molitvu vjernika. Istodobno u crkvi može biti najviše deset vjernika koji slijede odredbe za sprečavanje epidemije. Kateheza (vjeronauk) se izvodi na daljinu za sve razrede do daljnjeg.

U župama iz statističkih regija označenih narančastom bojom do daljnjeg sve mise slave se s najviše deset vjernika. Broj deset uključuje vjernike i svećenika. Vjernici moraju svećeniku unaprijed najaviti sudjelovanje na misi (telefonom, e-poštom, internetskim obrascem itd.). Svi nazočni moraju dati telefonski broj prilikom ulaska u crkvu. Svi nazočni (vjernici i svećenik) moraju nositi maske, održavati fizičku udaljenost od najmanje dva metra i dezinficirati ruke pri dolasku i odlasku. Udaljenost između svećenika i vjernika trebala bi biti najmanje tri metra za vrijeme mise (osim pri pričesti). Tijekom mise nema pjevanja. Dopuštena je kateheza (vjeronauk) do petog razreda osnovne škole. Za ostale kateheza se izvodi na daljinu.