“Nitko nema moralno pravo nazivati se antifašistom, tko nije istodobno i antikomunist”
“To stalno laganje i nije za cilj narodu povjerovat u laži, već je cilj da se u ništa ne vjeruje. Takvom narodu nije oduzet kapacitet za akciju, već kapacitet da o bilo čemu jasno misli i sudi, a s takvim narodom onda možete raditi što hoćete.”
– Hanna Arendt (spisateljica mučena u nacističkim logorima)
Jako je težak dio ove zadnje rečenice” s takvim narodom onda možete raditi što hoćete”! Jesmo li mi kao narod došli do tog dijela našeg postojanja da više ne odlučujemo kako ćemo u vlastitoj zemlji živjeti? Jučer je bio praznik. Dan koji obilježava početak borbe našeg naroda protiv zla fašizma. Praznik je to koji je mogli bismo reći otet većini našeg naroda. Kako? Koliko je vas osjećalo taj praznik svojim? Jako malo. Skoro nitko! Zašto? Očito zbog toga jer ga svojataju
” zombiji” hrvatskog društva. Svojataju ga oni koji još uvijek mašu sa zastavama totalitarnih društava, koji na grudi i na čela stavljaju crvenu zvijezdu, znak zločinačkih režima, koji nose slike ” druga” Tita masovnog ubojice i svjetskog zločinca. A znate zašto bi Hrvati morali slaviti taj praznik. Pa zbog blaženog Stepinca najvećeg antifašista koji je u cijeloj pokorenoj Europi sa oltara katedrale u Zagrebu grmio protiv fašističkih zločina. Zar to nije istinski antifašizam? Jesu li naši djedovi ustali da oslobode Hrvatsku za svoja pokoljenja? Sigurno nisu ustali da bi bili ugnjetavani i obespravljeni u svojoj Domovini pod crvenom zvijezdom. Nemojte to zaboraviti. Ali taj praznik je sigurno slavio zastupnik našeg naroda u europskoj skupštini koji predlaže neki zakon koji bi ubojstvo djece nazvao ljudskim pravom. Koji bi želio da se ukine prigovor savjesti. Zar to nema prizvuke fašizma i totalitarnog društva? Tvorci takvih zakona zamišljaju utrobu majke kao konc logor u kojem neki gospodari života i smrti odlučuju koje će dijete preživjeti a koje ne! Sa teškom mukom do javnosti dolaze priče o mučenićkoj smrti djece koja se ubijaju. Sigurno ste čuli i čitali u jednom nasem dnevnom listu slučaj o djetetu koje je preživjelo ubojstvo i rođeno je živo, te je ostavljeno da umre pred očima žene i muškarca koji se usude nazvati se majkom i ocem. Kakvo srce imaju te osobe? Težak će to biti susret na kraju vremena. Kada se sretnu u vječnosti. Roditelji i dijete koje su ubili. Nezamislivo!
Očito je Sotona na Zemlji započeo ljuti boj protiv Boga i vjernika. Njegovi su ovo sati i dani kada će dobiti mnoge bitke. I neće vjernicima biti lako. Ismijavati će ih, ukidati im prava. Oteli su nam već skoro Božić gdje mali Isus nije toliko bitan. I Uskrs gdje je mali zeko i obojano jaje simbol Uskrsa, a ne Isus. Ostaje nam molitva i vjera u Boga čija će sigurno biti zadnja. Ne dajte se zato dragi prijatelji i ostanite vjerni. Bogu, Crkvi i Domovini!
Mir vam i dobro!