“Čovječanstvo duguje djetetu sve najbolje što može dati“, to piše u Deklaraciji o pravima djeteta. U ovom tjednu i dalje našu pozornost privlače vijesti o širenju korona virusa. Stotine su na svijetu umrle,a tisuće su zaražene tim virusom. Prema službenim podacima. A što je istina samo dragi Bog zna. Ali što bude bit će,a naše je čuvati se i paziti. Današnje smo razmišljanje započeli jednom rečenicom o djeci. Zašto? Pa evo smo vidjeli da je Ustavni sud dao za pravo dvojici muškaraca koji žive u grijehu da mogu udomiti dijete. Taj Ustavni sud je zamišljen i osnovan kao ustanova koja bi u svemu trebala štititi prava ljudi koji u Hrvatskoj obitavaju. Njihove ideale. Dostojevski je rekao da “Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.” Međutim,gledajući ovu njihovu odluku mnogi će se složiti da tome nije tako. Treba napomenuti i to da je devet sudaca bilo za ovu odluku,dok su četvorica sudaca bila protiv. I kroz sve ovo što se događa,mi nismo imali prigodu čuti glavni lik ove nezgodne priče. A to je dijete. Dječak,kažu. Što to dijete misli o tome što ga čeka? Ma gledajte, živimo u društvu koje se diči svojim kršćanskim korijenima,velika većina našeg narod izjašnjava se vjernicima. Kako se onda mogu u našem društvu događati ovakve stvari? Netko očito ne govori istinu. Ili narod ili statistika.
Prorok Izajija u prvom čitanju nam šalje Božju poruku koja veli: Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati“. Da bi ovo postigli u našem društvu je potrebno puno puno truda. Dalek je ovaj cilj,i što je najgore,čini se da postaje sve dalji i dalji. Pa evo i neki dan su vlasti uhitile gladnu staricu koja je u jednoj trgovini uzela kruh, jogurt i dvije jabuke. Krađa je grijeh,da se razumijemo. Ali grijeh je također i nebriga nadležnih za slabe u društvu. Jer dok oni koji se bogate na nezakonit način prolaze ispod radara,kako se kaže, naslovnice naših novina pune ovakvi događaji. Kao da su ljudi koje narod bira ulaskom u bogato ukrašene dvorane, koristeći povlastice koje im taj isti narod osigurava,zaboravili patnje nemoćnih i obespravljenih. Njima je dobro,i iskoristit će četiri godine da bi osigurali budućnost svoju i svoje djece. Pomalo se to čini sebično. A mnogi od njih se izjašnjavaju vjernicima. I to kršćanima,katolicima. Neprimjereno ponašanje tih katolika,posebno kod donošenja zakona koji udaraju na Božji nauk bi trebala na neki način i kazniti sama Crkva. To se posebno odnosi na glasovanje o ubojstvu nerođenih. Pa Istanbulska konvencija. Legaliziranje istospolnih zajednica. Sve je to bilo po njihovoj priči bezopasno. Ali sada vidimo da nije. Uskratiti pričest bi bio hrabar čin naših pastira i možda dovoljna opomena pojedincima da budu ono što su se izjasnili da jesu,ako im je to uopće bitno. Mi vjernici snosimo veliki dio krivice za stanje kojim smo okruženi. Svojim ponašanjem dovodimo našu Domovinu u ovakvo stanje. Bili su izbori za predsjednika. Glasovali smo. Na jesen će izbori za Sabor. Opet ćemo glasovati. U međuvremenu se u raznim strankama biraju vodstva. I tu će se glasovati. Kako? Prema svojim uvjerenjima ili prema interesima. Isus reče jednom da se biserje ne baca pred svinje. Zaašto se ne ponašamo prema Isusovoj želji,već nam je važnije mišljenje pojedinaca ili vođa?! Zašto kršćanin,katolik ne može biti baš to! Vjernik,katolik. Pa da se to vidi u društvu u kojem živimo. Da su birači ove zemlje vjernici! U Evanđelju danas Isus kaže: »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.« Hoćemo li biti prava sol, ili ona bljutava po kojoj drugi gaze? I za kraj jedna poslovica iz Kine od koje se sigurno nećete zaraziti. Poslovica veli: “Dječji život je poput komada papira na koji svako ostavlja bilješku.” Kakvu će bilješku na ovoga dječaka i na ostalu djecu ostaviti odluka sudaca sa početka ove priče ostaje za vidjeti. Ali sigurno neće biti ni dobra niti lijepa. Mir vam i dobro!